Tumor dojke

Evo da otvorim ovu temu, vise kao apel mamama, ali i da vam ispricam svoje tesko zdravstveno iskustvo.Naime sa sesnaest godina sam otkrila da imam cvoric na grudima. To je period puberteta i kada se devojcice formiraju u zene, a hormoni pocnu da besne po organizmu. Godinama sam pratila svoj benigni tumor sve dok nisam otisla na onkoloski institut ovde u Bg. Tu me je docekalo zaprepascenje. U roku od mesec dana zakazala sam operaciju jer su se doktori nadali najgorem. Bilo kako bilo na kraju su rezultati bili benigni, ali savet je bio da hitno rodim jedno dete i da sto duze dojim sto ja nisam imala srece.Savet-kontrolisite svoje grudi redovno, cim vas negde zaboli obratite se doktoru

uf milice, bas mi zao sto si prosla kroz to..ali bitno je da je sve ok..i naravno sve to trebamo pratiti, jer ukoliko se nesto i primjeti na vrijeme rjesivo je...

Ja imam benigni tumor na dojci, odnosno mikrofibradenom. Cvoric od 11mm koji redovno pratim, idem na kontrole svakih, ranije 3, a sada 6 meseci. Doktorka kaze da je za sada dovoljno samo da ga pratimo, jer je jako mali i ne moze da izazove vece probleme, a ako pocne da raste verovatno cu ici na operaciju da ga vade. Ali...necu o tome ni da razmisljam. Potpisujem vas...zene, pregledajte redovno grudi, ispipkajte svaki delic i ako primetite nesto neobicno-trk lekaru.
Dokazano je da je procenat uspesnosti u lecenju raka dojke veci ukoliko se otkrije na vreme.

I ja sam imala na obe. jedan sam operisala, a ovaj drugi mi je nestao u toku trudnoce i za vreme laktacije. Nije se navrati za sada, ali ako ponovo krene ja cu roditi jos jednu bebu. Znas kako kazu ne biju se suto i rogato. Moji postovi nisu mozda bas pismeni jer mi misli izlecu, a sve iz razloga jer uvek jedno majmunce sedi na stolu i pokusava da iskucka nesto

I moja je - tada najbolja drugarica, sa 20 godina imala operaciju. Posto to nije bio prvi i jedini zdravstveni problem koji joj se javio (stitna zlezda sa 16) jako je uticalo na nju. Povukla se u sebe, nije izlazila iz kuce mesecima i mislim da otad nije ona ista osoba...
Ja apelujem na sve da dozvole drugima da im pomognu i ne iskljucuju ih iz svojih zivota kada se desi bilo kakav zdravstveni problem! Kroz sve je lakse proci s nekim nego sam i usamljen!

pre godinu dana sam prosla ono najgore sa mojom majkom,nije imala srece da bude benigno....ali da ne duzim na kraju je sve ispalo dobro,ako se moze tako reci!!!!!!! apel svim zemama redovna kontrola i rano otkrivanje 99% vece sanse za izlecenje

I mojoj mami je odstranjena leva dojka, imala je nesreću da je zadesi maligni tumor, bez obzira što je rodila i dojila nas dve, što se hrani poprilično zdravo, ne puši, ne pije, bavi se rekreativnim aerobikom...i onda se uvek zapitam: "Zašto baš ona?"
Izgleda da nema nekog pravila...
Ja od tada idem na godišnji pregled ultrazvukom, kući se povremeno ispipkam. Vuk je skoro 10 meseci, moje grudi i dalje prepunjene mlekom, malo-malo pa "procuri". Nadam se da ima istine u tome što tvrde da što duže dojiš, manja je šansa...eto, ja imam genetsku predispoziciju, ali baš iz tog razloga sam na oprezu.

Zloćudni tumor dojke

(Karcinom dojke, Rak dojke)

Zloćudne (maligne) bolesti



Opis
Zloćudni tumor dojke, najčešći zloćudni tumor kod žena, bolest je kod koje se maligne stanice nalaze u tkivu dojke. Svaka dojka ima 15 do 20 režnjeva, koji imaju manje odsječke, lobule. Tanke cijevi nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule.
Najčešći tip zloćudnog tumora dojke je duktalni zloćudni tumor. Nalazimo ga u duktalnim stanicama.
Zloćudni tumor koji nastaje u režnjevima ili lobulima naziva se lobularni zloćudni tumor. Lobularni zloćudni tumor češće nalazimo u obje dojke nego je to slučaj u drugih vrsta zloćudnih tumora dojke. Inflamatorni zloćudni tumor dojke je najrjeđa vrsta zloćudnog tumora dojke. Kod ove bolesti dojka je topla, crvena i natečena.
Nasljedni zloćudni tumor dojke čini otprilike 5 do 10 posto svih zloćudnih tumora dojke. Geni u stanicama nose informaciju koja je primljena od roditelja oboljele osobe. Ustanovljeno je da postoji nekoliko promijenjenih gena kod nekih od bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke. Rođaci bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke koji su nosioci ovih promijenjenih gena imaju veću mogućnost da se kod njih razvije zloćudni tumor dojke ili ovarija. Razvijeni su testovi koji mogu odrediti tko ima tu genetsku promjenu mnogo prije nego se zloćudni tumor pojavi.

Kod koga postoji rizik
Nedavno su dva gena BRC1 i BRC2 povezana s nasljednim zloćudnim tumorom dojke. Utvrđen je cijeli niz drugih predisponirajućih čimbenika, uključujući prekomjernu težinu, rani početak menstrualnog ciklusa, kasno rađanje kao i odsutnost rađanja. Zloćudni tumor dojke može se javiti i kod muškaraca, ali je kod njih mnogo rjeđi. Statistike pokazuju da će se kod jedne od 8 ili 9 žena razviti zloćudni tumor dojke u nekoj životnoj dobi.
Rizik se povećava eksponencijalno nakon tridesete godine života. Prosječna životna dob žena u kojih je uspostavljena dijagnoza zloćudnog tumora dojke je 60 godina. Općenito, stopa zloćudnih tumora dojke je niža u nerazvijenim zemljama i viša u razvijenijim zemljama (s izuzetkom Japana gdje je stopa prilično niska).
Drugi čimbenici rizika uključuju zloćudni tumor dojke u obiteljskoj anamnezi, posebno kod majke ili rođakinja, u anamnezi dijagnosticirani zloćudni tumori dojke u prošlosti, zloćudni tumor ovarija, zloćudni tumor uterusa ili debelog crijeva, rani početak menstruacije (početak menstruacije prije 12 godina života) i/ili kasna menopauza (nakon 55 godine), bez trudnoća ili prva trudnoća nakon tridesete godine života, izlaganje zračenju. Postmenopauzalna terapija estrogenom i korištenje oralnih kontraceptivnih sredstava (kao što su estrogena i progesteronska oralna kontraceptivna sredstva) smatrala su se mogućim čimbenicima rizika, ali većina sadašnjih studija ne potvrđuje takav rizik.
Istraživanja daju naslutiti da prehrana kod pojedinaca može imati utjecaj na mogućnosti dobivanja nekih vrsta zloćudnih tumora. Izgleda da je veća mogućnost da se zloćudni tumor dojke razvije kod žena čija prehrana sadrži vrlo visok postotak masnoće. Kod starijih žena sa prekomjernom težinom također postoji veći rizik. Neki znanstvenici vjeruju da prehrana s malom količinom masnoće, uzimanje dobro izbalansiranih obroka sa mnogo voća i povrća i održavanje idealne težine mogu smanjiti rizik kod žene.
Postoje također ispitivanja koja sugeriraju nešto veći rizik od zloćudnih tumora dojke u žena koje konzumiraju alkohol, te se čini da rizik raste sa količinom konzumiranog alkohola.
Još se uvijek ispituje mogućnost povezanosti prehrane i pojave zloćudnih tumora dojke.

Simptomi

• kvržica ili veća masa u dojci primijećena kod samopregleda dojki, obično bezbolna, čvrsta do tvrda sa nepravilnim rubovima,
  
• kvržica ili veća masa u pazušnoj jami,
  
• promjena u veličini ili obliku dojke,
  
• iscjedak iz bradavice, obično krvava ili bistra do žuta tekućina, može izgledati kao gnoj,
  
• promjena boje ili opipa kože na dojci, uvučena bradavica ili areola, naborane ili ljuskave, izgled narančine kore,
  
• crvenilo,
  
• pojačane/naglašene vene na površini dojke,
  
• moguća (kod uznapredovale bolesti) pojava ranica na koži,
  
• promjena u izgledu ili osjećaju bradavice, uvučena (retrakcija dojke), povećanje ili svrbež,
  
• nelagodnost u dojci samo na jednoj strani,
  
• povećanje dojke samo na jednoj strani,
  
• bol u kostima,
  
• gubitak težine,
  
• nateknuće ruke,
  
• bol u dojci.
  

Stadiji zloćudnih tumora dojke

Stadij I
Promjer tumora manji od 2 cm, čvorići nisu involvirani, nema udaljenih metastaza.

Stadij II
Promjer tumora manji od 5 cm, čvorići nisu fiksirani, nema udaljenih metastaza.

Stadij III
Promjer tumora veći od 5 cm, invadira kožu ili je pričvršćen na stjenku prsiju, ili primijećeni supraklavikularni (iznad ključne kosti) čvorići, bez udaljenih metastaza.

Stadij IV
Tumor s udaljenim metastazama.

Koje pretrage će liječnik napraviti?
Liječnika treba posjetiti ukoliko se primijete promjene na dojkama.
Liječnik može potvrditi prisustvo promjena na dojkama koje je zamijetila bolesnica. Liječnik pažljivim opipavanjem (palpacijom) kvržice i tkiva koje je okružuje može donijeti brojne zaključke vezane uz samu dijagnozu. Benigne kvržice često su drugačije na opip od kanceroznih kvržica.
Liječnik može sugerirati da se podvrgnete mamografiji. Mamogram je poseban rendgenski pregled dojke koji može otkriti tumore koji su premali da bi se mogli osjetiti opipom. Ukoliko se pronađe kvržica u dojci, liječnik će možda trebati uzeti uzorak kvržice i pogledati je pod mikroskopom kako bi ustanovio postoje li kancerozne stanice. Ovaj se postupak naziva biopsija. Ponekad se biopsija vrši tako da se igla uvuče u dojku i iz nje se izvadi nešto tkiva. Ukoliko biopsija pokaže da zloćudni tumor postoji, važno je izvršiti neke testove na stanicama samog tumora (to su tzv. testovi estrogenih i progesteronskih receptora).
Testovi estrogenih i progesteronskih receptora mogu uputiti na to imaju li hormoni utjecaj na način rasta zloćudnih tumora. Oni također mogu pružiti informaciju o tome može li se tumor ponoviti, recidivirati nakon liječenja. Rezultati pomažu liječniku kako bi odlučio da li koristiti hormonsku terapiju za zaustavljanje rasta zloćudnih tumora. Tumorsko tkivo treba odnijeti u laboratorij radi estrogenih i progesteronskih testova u vrijeme kada je izvršena biopsija zbog toga što će možda biti teško dobiti dovoljno kanceroznih stanica kasnije, iako se novije tehnike ispitivanja mogu primijeniti na tkivu koje nije svježe.

Ultrazvuk

Može pokazati je li kvržica čvrsta ili je napunjena tekućinom.

Termografija

Pretraga bazirana na razlici u temperaturi normalnog i kanceroznog tkiva.

Aspiracijom ili biopsijom iglom same kvržice dobit će se tekućina što će ukazati na cistu ili će se dokazati čvrsta nakupina koja može, ali i ne mora biti zloćudni tumor. Biopsija izvršena iglom donosi stanice direktno iz tumorskog tkiva radi evaluacije (može biti izvršena zajedno s aspiracijom pomoću igle). Dobiveni materijal bit će poslan u laboratorij.

Liječenje
Terapija izbora i sama prognoza bolesti ovise o stadiju zloćudnog tumora (je li on samo u dojci ili se proširio i na druga mjesta u tijelu), vrsti zloćudnog tumora dojke, izvjesnim karakteristikama tumorskih stanica i je li zloćudni tumor nađen i u drugoj dojci. Ženina dob, težina, menopauzalni status (ima li žena još uvijek menstruaciju) i opće zdravstveno stanje također mogu imati utjecaj na prognozu i izbor liječenja.

Pregled
Izbor početnog liječenja bazira se na opsegu i agresivnosti bolesti. Trenutačno se na zloćudni tumor dojke gleda kao na sistemsku bolest koja zahtijeva kako lokalno tako i sistematsko liječenje.

• Lokalno liječenje može uključivati uklanjanje kvržice (lumpektomija), mastektomiju (djelomičnu, cjelokupnu ili radikalnu sa resekcijom aksila) i terapiju zračenjem, a sve usmjereno na dojku i tkivo koje je neposredno okružuje.
  
• Sistematsko liječenje uključuje kemoterapiju i hormonsku terapiju, koja cirkulira lijekove i hormone kroz cjelokupno tijelo u pokušaju da eliminira tumorske stanice koje mogu biti prisutne u udaljenim dijelovima tijela.
  
• Većina žena podvrgnuta je kombinaciji liječenja koja uključuje kirurški zahvat, zračenje, kemoterapiju i/ili hormonsku terapiju. Sadašnje preporuke za potencijalno izlječiv zloćudni tumor dojke obično sugeriraju da je najbolje primarno liječenje parcijalna mastektomija plus resekcija aksila i terapija zračenjem.
  

Kirurški zahvat
Operativni zahvati koji se izvode su:

• Poštedni operativni zahvat sa ciljem očuvanja dojke;
  
• Lumpektomija/uklanjanje kvržice (nekad se naziva ekscizijska biopsija ili široka ekscizija) je uklanjanje kvržice u dojci i odstranjenje nešto okolnog tkiva. Nakon operacije obično slijedi terapija zračenjem preostalog dijela dojke. Većina liječnika obično uklanja i neke od limfnih čvorića u pazušnoj jami.
  
• Djelomična ili segmentalna mastektomija je uklanjanje zloćudnih tumora kao i nešto tkiva dojke oko tumora i unutrašnje stijenke grudnih mišića ispod tumora. Obično se uklanjaju neki limfni čvorići u pazušnoj jami. U većini slučajeva nakon toga slijedi terapija zračenjem.
  
• Sveukupna ili jednostavna mastektomija je uklanjanje kompletne dojke. Nekad se uklanjaju i limfni čvorići ispod ruke.
  
• Modificirana radikalna mastektomija je uklanjanje dojke, mnogih limfnih čvorića ispod ruke, unutrašnje stijenke na mišićima prsiju, a ponekad i dio mišića prsne stijenke. To je najčešća operacija kod zloćudnih tumora dojke.
  
• Radikalna mastektomija (također se naziva Halstedova radikalna mastektomija) je uklanjanje dojke, prsnih mišića i svih limfnih čvorića pod rukom. Tijekom mnogo godina ovo je bila najviše korištena operacija, ali se sada koristi samo kad se tumor proširio na prsne mišiće.
  

Lijekovi
Kemoterapija se može koristiti kao sistemska terapija kod bolesnika sa izlječivim zloćudnim tumorom dojke. Hormonalna terapija uključuje korištenje antiestrogenih lijekova (kao što je tamoksifen), koji se može prepisati pojedincima kod kojih su ustanovljeni zloćudni tumori koji ovise o estrogenu.
Ukoliko testovi pokažu da stanice zloćudnih tumora dojke imaju estrogene receptore i progesteronske receptore, može se dati hormonska terapija. Hormonska terapija se koristi kako bi se promijenio način na koji hormoni u tijelu potpomažu rast zloćudnih tumora. To se može učiniti korištenjem lijekova koji mijenjaju način na koji hormoni djeluju ili operacijom da bi se odstranili organi koji produciraju hormone, tj. jajnici/ovariji. Hormonska terapija antiestrogenskim lijekovima često se daje bolesnicima sa ranim stadijima zloćudnih tumora dojke. Ujedno ista terapija može djelovati na stanice u cijelom tijelu i može povećati šanse dobivanja zloćudnog tumora uterusa. Trebalo bi svake godine posjetiti liječnika radi pregleda zdjelice. Liječnika treba obavijestiti što je prije moguće o bilo kakvom vaginalnom krvarenju, koje nije menstrualno krvarenje.
Biološka terapija pokušava potaknuti tijelo na borbu protiv zloćudnih tumora. Ona koristi tvari koje stvara samo tijelo ili su napravljeni u laboratoriju kako bi se stimulirala, upravljala ili povratila prirodna obrana organizma protiv bolesti. Biološka terapija zove se još i imunoterapija i za sada se najčešće primjenjuje u kliničkim studijama.
Ukoliko će se kod bolesnice izvršiti mastektomija, može se razmotriti rekonstrukcija dojke (plastika dojke). To se može učiniti u vrijeme mastektomije ili kasnije, poslije zahvata. Dojka se može napraviti sa vlastitim tkivom bolesnice (ne tkivo dojke) ili korištenjem implantata. Mogu se koristiti različite vrste implantata.

Prevencija
Mnogi se čimbenici rizika ne mogu kontrolirati, što znači da primarna prevencija u ovom slučaju nije učinkovita. Međutim, sekundarna prevencija, rano otkrivanje i odgovarajuće liječenje, može se provoditi kroz rutinski samopregled dojke, počinjući nakon navršene dvadesete godine i podvrgavanjem mamografiji nakon 40. godine života. Treba napomenuti da sadašnja istraživanja procjenjuju učinkovitost lijeka tamoksifena u sprječavanju zloćudnih tumora dojke kod žena koje u obiteljskoj anamnezi imaju tu bolest. Trenutno se tamoksifen koristi za liječenje bolesnica sa zloćudnim tumorom dojke.

Komplikacije
Čak i sa agresivnim i prikladnim liječenjima, rak dojke često metastazira na udaljena mjesta kao što su pluća, jetra i kosti. Stopa lokalnog ponovnog izbivanja je oko 5 posto nakon totalne mastektomije i resekcije aksile kada se ustanovi da limfni čvorovi nisu bili pozitivni tj. zahvaćeni. Stopa lokalnog recidiva je 25 posto kod onih sa sličnim liječenjem kod kojih je ustanovljeno da su limfni čvorovi bili zahvaćeni.

tumor dojke i samopregled
ovaj prirucnik služi za zdravstveno prosvecivanje žena, bez obzira na godine starosti. S jedne strane, on služi da im ukaže na to, koje je stanje u dojkama normalno za koju starosnu grupu žena, koje su promene prirodne, a koje nisu. S druge strane, da svim ženama ukaže na cinjenicu, da mladost nije garancija za zdravlje.
Cilj ovog teksta je da ukaže koliko je važno da se obrati pažnja na svoje dojke, pa i na svoje zdravlje uopšte. Ni jedna žena nije imuna na dobrocudne ili zlocudne promene u svom organizmu. Žena treba da bude svesna, da najstrašnija stvar nije otkriti promenu u dojci, nego zanemariti je. Blagovremenim pregledom može se uvrditi stepen i priroda promene i jedino je tako moguce preduzeti ispravne mere ka izlecenju.
Važno je napomenuti, da žene ne smeju koristiti ovaj materijal da bi same postavile dijagnozu, niti da preduzmu lecenje na svoju ruku. Ako primete u dojci bilo kakvo odstupanje u odnosu na prethodno stanje, treba obavezno da se obrate lekaru. Promene su najcešce dobrocudne, ali najbolje je da to potvrdi lekar specijalista nakon pregleda.
Postoje razne klasifikacije u pogledu dobrocudnih promena u dojkama. Pacijentkinje najcešce zanima kako odredene promene u dojci izgledaju i kakav osecaj stvaraju, dok lekare najviše zanima kakva je njihova grada pod mikroskopom. Na osnovu pregleda prstima, nalaza ultrazvuka, mamografije, a ponekad i punkcije (izvlacenje sadržaja iglom i špricem), a ukoliko je neophodno i snimanjem magnetnom rezonancom, oni postavljaju dijagnozu i mogu da odrede potreban tretman.

U toku života svaka druga žena ce imati pojave kao što su bol u dojci ili dojkama, cvor u dojci, upala cele ili dela dojke, odnosno iscedak iz bradavice. Nacelno, ovakva stanja su znatno reda u menopauzi, jer je proizvodnja hormona jajnika, koji su svakog meseca znacajno uticali na stanje u dojkama tokom prethodnih 35 do 40 godina, svedena na minimum.
Statisticki posmatrano, dobrocudne promene u dojci, kao uostalom i zlocudne, su cešce kod žena koje nisu radale, koje imaju neredovne menstrualne cikluse ili su imale u porodici nekog sa rakom dojke. Kod žena koje redovno koriste tablete protiv zaceca, kao i kod gojaznih žena, ove promene se rede zapažaju.

1. FIBROCISTICNA BOLEST DOJKI ( FIBROCISTICNA DISPLAZIJA )

Fibrocisticna bolest je stanje u dojkama, po pravilu obostrano, koje se opisuje kao granulirana ili zrnasta struktura dojki. Ovo je najcešca dobrocudna promena koja se javlja u preko 50 % žena koje prilikom pregleda prstima imaju neujednacenu strukturu dojke. Bolest se najcešce javlja u vidu osetljivosti i bola koji se ciklicno ponavlja. Menstrualni ciklusi kod ovih žena su cesto umereno nepravilni ili su prisutni drugi znaci obicno manjeg hormonalnog poremecaja. Hormonski disbalans, narušena ravnoteža estrogena i progesterona, dovodi do brojnih promena u tkivu dojke, koje zajednicki nazivamo fibrocisticna bolest. Ovakve promene se cesto javljaju ispod ili oko areole, kao i u spoljnje-gornjim kvadrantima dojke.
Pregledom ovakvog tkiva pod mikroskopom nakon biopsije (uzimanja uzorka tkiva) se otkriva, da se u mlecnim kanalicima odigrava bujanje celija koje ih oblažu sa unutrašnje strane. Cesto dolazi do sužavanja ili zatvaranja mlecnih kanalica, što rezultira stvaranjem cisticnih formacija (cista) unutar kanalica. U režnjevima dolazi do adenoze ili sklerozirajuce adenoze, (režnjici postaju naglašeniji ili bivaju protkani ožiljnim tkivom), koje tada može davati sliku cvora u dojci.

</FONT>

Ultrazvucni snimak izražene displazije dojke pracene adenozom.

Dobrocudni tumor dojke je po pravilu jasno ogranicen.	Zvezdolika senka oznacava zlocudni tumor dojke.

Tumori dojke, kako dobrocudni tako i zlocudni, mogu nastati prakticno iz svih tkiva od kojih je dojka gradena. U daljem tekstu se koriste latinski nazivi tumora, jer se oni ne mogu doslovce prevesti. Nazivi ukazuju na strukturu tumora, odnosno iz kojeg tkiva je on nastao.

A FIBROEPITELNI TUMORI

1. FIBROADENOMI (TUMORI ŽLEZDANO-OŽILJNOG TKIVA)

Najcešci dobrocudni tumori dojke kod žena ispod 30 godina su fibroadenomi. Oni su najcešce relativno mali tumori od oko 2-3 cm u precniku, mada ponekad mogu biti i veci, cak i gigantski, velicine iznad 6-7 cm.
Fibroadenomi su najcešce okrugli (ili okruglasti), cvrsti, dobro ograniceni, ali nisu inkapsulirani (ucaureni) tumori. Iako su uglavnom bezbolni, najcešce ih žena sama primeti i opisuje ih kao kliker ili kuglu » što beži pod prstima«. Ovi tumori se umereno uvecavaju pred kraj menstrualnog ciklusa, kada mogu biti bolni, spontano ili na dodir.

Fibroadenomi su gradeni iz žlezdanog tkiva i vezivne potpore. Mogu biti :
- intraduktalni, što znaci da se nalaze u mlecnom kanalu,
- periduktalni, što znaci da se nalaze u okolini mlecnog kanala.

</FONT>

Ultrazvucni snimak fibroadenoma dojke.

Starenjem žene od ranije postojeci fibroadenom isto podleže starenju i diskretno se smanjuje. Vrlo retko se dešava, da se fibroadenomi uvecavaju u postmenopauzalnom perodu žene (po prestanku menstruacije), bez obzira na supstitucionalnu hormonalnu terapiju, koja ima za cilj da nadoknadi hormone koje jajnici više ne proizvode. U trudnoci i laktaciji (dojenju) može doci do uvecanja fibroadenoma na racun njegovog žlezdanog dela, sa ili bez produkcije mleka u kanalicima fibroadenoma.
Veoma retko, duktalni ili lobularni karcinom » in situ« ( rak, koji se nije proširio van mesta gde je nastao) se može pojaviti u fibroadenomu.

2. FILODES TUMORI ( CISTOSARKOMA FILODES )

Ovaj tumor predstavlja malignu (zlocudnu) varijantu fibroadenoma.
Filodes tumor u sebi sadrži dobrocudne epitelne celije, ali je tkivo koje ih povezuje zlocudno. Ukoliko u tumoru nema epitelnih celija, vec je tumor graden samo od meducelijskog tkiva, on ima mnogo agresivniji rast i lošiju prognozu u pogledu ozdravljenja pacijenta. Obicno se javljaju kod žena od 40 - 50 godina starosti. Karakteristicna slika filodes tumora je jasno ogranicen tumor, najcešce graden iz više delova, glatke površine, sa izrazito brzim rastom.

</FONT>

Filodes tumor dojke na snimku magnetnom rezonancom.

Ponašanje filodes tumora je cesto nepredvidivo. Vecina ovih tumora predstavlja lokalni problem i ne metastazira (maligne celije iz tumora ne napuštaju mesto nastanka i ne šire se po organizmu). Samo oko 20 % ovih tumora metastazira, i to krvnim putem, ne limfotokovima. Iz ovog razloga se prilikom operativnog lecenja ne odstranjuju limfni cvorovi pazuha.
Po novijoj klasifikaciji filodes tumori se dele na dobrocudne i zlocudne, mada bi bila ispravnija podela na manje i više zlocudne.
Lecenje je obavezno hirurško i podrazumeva odstranjenje tumora sa zaštitnim rubom zdravog tkiva oko njega, a u slucaju da zahvata veci deo dojke, i odstranjenje celokupnog tkiva dojke. Time se tretman okoncava uz redovno pracenje, sa kontrolnim pregledima kod lekara specijaliste 3 - 4 puta godišnje.

3. HAMARTOMI ( FIBROADENO LIPOMI- MEŠOVITI TUMORI GRAÐENI OD ŽLEZDANO-MASNO-OŽILJNOG TKIVA)

Hamartomi su dobrocudni tumori dojke koji su cesto asimptomatski (ne izazivaju tegobe, niti se mogu napipati) i slucajno se otkrivaju prilikom ultrazvuka ili mamografskog pregleda. Ovaj tip tumora se najcešce pojavljuje posle 35. godine života žene.
Mogu biti potpuno ili delimicno inkapsulirani (ucaureni). Kada preovladavaju cvršca vezivna tkiva u tumoru u odnosu na ostala tkiva, ovi tumori postaju opipljivi, jer su tada tvrde konzistencije. Kada se otkriju, mogu ponekad predstavljati problem u razlikovanju od drugih dobrocudnih tumora, ili cak i zlocudnih, te je lecenje iz tog razloga po pravilu hirurško.

B OSTALI TUMORI

1. CISTE

Ciste predstavljaju najcešcu otvrdlinu koja se pronalazi kod žena izmedu 40. i 50. godine života. Ciste su tecnošcu ispunjeni prostori koji nastaju od pocetnih režnjic-kanalic jedinica ili iz zapušenog proširenog kanalica. Ciste se mogu javiti pojedinacno ili više njih istovremeno samo u jednoj dojci, ali cesto i u obe.
Po velicini mogu varirati od mikroskopskih (kada se ne mogu napipati), do velicine od nekoliko centimetara. Male ciste obicno ne prouzrokuju vece tegobe, ali one mogu da se uvecaju i postanu bolne pred nastupajuci menstrualni ciklus. Ciste treba razlikovati od solidnih okruglastih tumora (fibroadenoma), ali i od cisticnih tumora.

</FONT>

Ultrazvucni snimak pojedinacne i grupisanih cista u dojci.

U slucajevima malih cista bez posebnih tegoba, koje ne nestanu spontano, tretman se sastoji samo od pracenja putem redovnih kontrola kod specijaliste, uz povremene ultrazvucne kontrole, a bolne i vece ciste se punktiraju. Punkcija ciste znaci da se sadržaj izvlaci iglom i špricem, nakon cega cista najcešce potpuno nestane. Ukoliko se cista ponovo pojavi, punktiranje se cesto ponavlja, posebno kada su ciste napete i samim tim i bolne.
Prilikom punkcije se najcešce dobije žuckast do zelenkast, lagano zamucen sadržaj. Ciste toliko retko prelaze u maligno oboljenje, da se punktirani sadržaj cesto i ne šalje na analizu. Medutim, pojava sveže ili stare krvi u punktiranom sadržaju ciste može biti znak za lekara specijalistu da zatraži citopatološku analizu takve tecnosti (analizu celija iz sadržaja ciste). U tom slucaju, kao vid tretmana, primenjuje se i biopsija (hirurško vadenje) ciste.

2. ADENOZA DOJKE (BUJANJE ŽLEZDANOG TKIVA)

Adenoza podrazumeva skup promena unutar režnjica koje zapocinju umnožavanjem žlezdanih celija u lobulusu (režnjicu) cesto pracenih razvitkom ožiljnog tkiva i taloženjem krecnih soli (kalcifikacija). Ako se promena manifestuje u obliku otvrdline, naziva se adenozni tumor.
Adenoza se relativno cesto pronalazi u sklopu fibrocisticne bolesti dojki u vidu manje-više plocastog tumora, uglavnom elasticnog i nejasno ogranicenog od okoline. Ponekad predstavlja veliki dijagnosticki problem i zahteva hiruršku terapiju. Ukoliko se mamografijom i ultrazvukom nedvosmisleno može zakljuciti, da ne postoji sumnja na zlocudan proces u adenozi, pacijentkinje se dalje redovno kontrolišu ( ne rede od 4 puta godišnje).

3. FIBROZA ( OŽILJAVANJE )

Fibroza oznacava umnožavanje vezivnog tkiva u dojci, dok žlezdani deo tom prilikom biva smanjen. Smanjuje se kako broj, tako i obim režnjica. Retko je prisutno u celoj dojci u vecem stepenu.
Fokalna (ogranicena) fibroza se može manifestovati kao opipljiv tumor, ponekad vrlo cvrst i nejasno ogranicen od okoline, ili se konstatuje prilikom mamografije kao abnormalnost odredenog stepena u gradi dojke.Velicina tumora može varirati i ponekad zahteva vrlo ozbiljan tretman, ukljucujuci i hirurško lecenje.
Izvesna vrsta fibroze u dojci se može pojaviti kod inzulin- zavisnog dijabetesa (šecerne bolesti) koji se dugo leci.

4. DUKTEKTAZIJA ( PROŠIRENJE MLECNIH KANALA )

Ovaj termin oznacava proširenje uglavnom završnih mlecnih kanalica ispod areole, mada može zahvatiti i manje kanalice. Pravi razlog njenog nastajanja je nepoznat. Kao uzrok se cesto spominje pocetni upalni proces u kanalicu, koji vodi uništenju elasticnih niti u zidu kanalica, kao i ožiljavanju u okolini kanalica. Gust, žuckasto-belicast iscedak iz bradavice kod ovakvog stanja nije retka pojava.

</FONT>

Ultrazvucni snimak proširenog završnog mlecnog kanala dojke (duktektazija).

</FONT>

Samopregled dojki

Najmanje što zdrava žena može da ucini za sebe je da sama pregleda svoje dojke jednom mesecno. Samopregled treba obavljati od 10. do 15. dana od prvog dana menstruacije. U menopauzi žena sama treba da odredi jedan dan u mesecu za samopregled i da, po mogucstvu, uvek pregleda svoje dojke približno istog dana.

Uputstvo za samopregled dojki

</FONT>

	1. Lezite na leda i podmetnite jastuk ispod desnog ramena. Stavite desnu ruku ispod glave. 2. Koristite vrhove kažiprsta, srednjeg prsta i prstenjaka leve ruke da biste, ako postoji, opipali bilo kakav cvor ili otvrdlinu u desnoj dojci. 3. Prste pritisnite dovoljno cvrsto, ali ipak nežno, da biste osetili i upoznali strukturu svoje dojke. Upamtite kakav je to osecaj, jer je važno prepoznati i osetiti uvek isto. Normalno je osetiti cvrstu liniju u donjem polukrugu svake dojke.
	4. Vrhovima prstiju treba da pravite pokrete koji su prikazani na ovoj šemi. Možete odabrati kružne pokrete (A), pokrete gore- -dole (B) ili pokrete prema i od bradavice (C). Važno je koristiti uvek isti nacin, jer tako cete uvek prelaziti preko cele dojke, a i pomoci ce Vam da upamtite kakav je to osecaj pod prstima. 5. Uradite samopregled na isti nacin, prelazeci preko leve dojke desnom rukom.
	6. Samopregled obe dojke treba ponoviti istom tehnikom i u stojecem stavu, jednom rukom podignutom i stavljenom iza glave. Na ovaj nacin cete lakše pregledati gornji deo dojke i deo prema pazuhu. Pošto se neke promene lakše osete kad je koža mokra i nasapunjana, preporucuje se samopregled pod tušem. Svaki put pogledajte i kožu dojke i bradavicu, uocavajuci bilo kakve promene na njima. U slucaju da pronadete ili uocite bilo kakvu promenu odmah treba da se javite lekaru!

Najveci broj žena ne pregleda svoje dojke iz straha da ce otkriti cvor u njima, koji može biti rak dojke. Ni jedna promena u dojci nece nestati time što ce se ignorisati.
Pored redovnog samopregleda dojke preporucuju se i povremeni strucni pregledi dojke.

Mamografija

Mamografija je jedan od najboljih nacina za rano otkrivanje oboljenja dojke. To je bezbolna, neškodljiva rendgenska tehnika, kojom se dobija jasna slika o unutrašnjosti dojke. Pogrešno je izbegavati mamografiju, ukoliko je ona preporucena, iz straha od navodnog štetnog dejstva zracenja.
Prvi mamogram bi trebalo uraditi oko 40. godine života žene. Preko 40 godina starosti preporucuje se mamografija jednom godišnje ili jednom u dve godine. Kad žena prede 50 godina, mamografski pregled treba da se obavlja svake godine. Kod osoba sa povecanim rizikom od raka dojke (ako je neko od clanova ženske linije njihove porodice oboleo od raka dojke) prvu mamografiju treba uraditi pre 35. godine života, a dalji mamografski pregledi su neophodni jednom godišnje.

</FONT>

Postupak snimanja na mamografskom aparatu.

evo i ja da se prijavim :nesanica: imala sam isti problem,dobro se secam tog 14 decembra.07.kao da je bilo juce,nikada to necu zaboraviti,naime sve je pocelo kao obican cvoric,isla na kontrole i onda mi rekli kad budem planirala da rodim da bi bilo pametno da ga odstrane....e onda sam ja guska zatrudnela ne misleci na podivljali cvoric i posto znam dobrog doktora koji je hirurg ovde u zr bolnici zakazemo operaciju,i htela sam da idem pod totalnu anesteziju jer sam prpadzija za medalju al posto sam kontala da sam zatrudnela svojom voljom i velikom zeljom naravno,morala sam da se odlucim za lokalnu anesteziju zbog trudnoce,a jaoooooo
eto proslo je,operisali me,cak sam sa sestrama caskala tokom operacije,one mi brisale suze,mrzim lokalnu anesteziju,fuj,odvratno,pa mislim osetila sam svako njegovo seckanje kao neko grebuckanje,elem bio je to na svu srecu beningni tumor,i dalje dojim,kad maja ne bude vise htela da siki idem obavezno na kontrolu....bilo,proslo ne ponovilo se...

joj milana eto iscitah tvoju pricu,nisam znala da si imala takvo iskustvo i iskreno mi je zao sto si sve to prezivela,a isto tako ti se divim na hrabrosti.
kao sto i sama kazes bilo ne ponovilo se vise nikad i nikom!!!!!!