Zanimljivi tekstovi

Znam da je postojala tema, ali nisam uspela da je pronadjem.... naletela sam na neke zanimljive tekstove pa bi da ih pribelezim....

TEORIJA O VJENČANOM PRSTENU





Zašto
ljudi vjenčani prsten nose na domalom prstu? Mnoga objašnjenja postoje,
ali ovo koje ćete pročitati zvuči posebno. Navodno:
Palac predstavlja tvoje roditelje,
Kažiprst predstavlja tvoju braću i sestre,
Srednji prst predstavlja tebe,
Domali prst predstavlja tvog partnera,
Mali prst predstavlja tvoju djecu.
E sad, pokušaj sljedeće: Raširi
dlanove, spoji ih i držeći prste spojene (palac na palac itd.) odvoji
dlanove. Sada savij srednje prste i postavi ih kao na slici.
Sad ide zabavni dio. Pokušaj razdvojiti palčeve koji predstavljaju
tvoje roditelje. Otvoriće se jer tvojim roditeljima nije suđeno da žive
s tobom cijelog vijeka i moraju te prije ili kasnije pustiti iz svojih
skuta.
Ponovo spoji palčeve i isto pokušaj sa kažiprstom. Otvoriće se jer
je tvojoj braći i sestrama suđeno da pođu svojim putem i da imaju svoje
porodice. Vrati kažiprst i pokušaj to isto izvesti s malim prstom. Isto
će se desiti jer će tvoja djeca jednom otići od tebe kao što je tebi
suđeno da odeš od roditelja. Vrati mali prst i pokušaj to izvesti s
domalim. Sigurno će te iznenaditi da ovo NE možeš izvesti. To je zato što muž i žena treba da ostanu zajedno cijelog života – u dobru i zlu. Zanimljivo, zar ne?

Neki je mladić imao savršeno srce. Nije bilo ožiljaka ni zareza na
njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepše. Mladić je bio
jako ponosan i sve se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.
Iznenada se pojavio neki starac i rekao:
- Zašto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?
Starčevo srce je snažno udaralo, ali je bilo puno ožiljaka. Na nekim su
mjestima komadići bili premješteni, a na druga stavljeni, ali nisu
potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi
nedostajali. Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako može i
pomisliti da mu je srce ljepše od mladićevog. Mladić je pogledao u
starčevo srce i nasmijao se.
- Mora da se šališ? – rekao je, – uporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno, a tvoje je prepuno ožiljaka.
- Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav
– izvadio sam komadić srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni
poklonili komadić svoga srca koji nije baš savršeno pristajao na prazno
mjesto u mojem. Katkad sam poklonio komadić srca, a da nisam dobio
drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su
otvorene praznine bolne, podsjećaju me na
ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da će se jednog dana
vratiti i ispuniti ih. Mladiću, vidiš li sada šta je istinska ljepota?
Mladić je neko vrijeme uronio u misli. Prišao je starcu, posegnuo za
svojim mladim, savršenim srcem i otrgnuo komadić, te ga drhtavim rukama
pružio starcu. Starac je prihvatio komadić mladićevog srca, odlomio
komadić svoga i smjestio ga na ranu mladićevog srca.

Jednog dana bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?


Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»

Bili su vrlo mlad bračni par, tek par
mjeseci u braku. No, čak i za to malo vremena mogli su da shvate da
brak i nije baš ono kako su ga sebi ranije predstavljali.

U suštini, nije da se više nisu
voljeli; naprotiv, još uvijek su osjećali jako silne emocije jedno
prema drugome. Ali su ih sve rjeđe iskazivali.

A prije!! Samo do prije par mjeseci,
kao da su se takmičili ko će prvi reći „Volim te“. Ili ko će to više
puta reći u jednom danu. Ili ko će to da dokaže na interesantniji i
origilnalniji način. I nije padalo teško, niti im je moglo dosaditi.
Činili su to iskreno i sa ljubavlju; pružalo im je neopisivo
zadovoljstvo da svoja osjećanja pokažu jedno drugome.

I u jednom
trenu kao da se sve iz korijena promijeni. Do te mjere su bili napeti u
posljednje vrijeme, da su i najmanji događaj ili najbezazlenija riječ
bili dovoljan povod da se ozbiljno posvađaju i izvrijeđaju.

Već sasvim očajni i istrošeni od
novonastale situacije, jedno veče odlučiše da sjednu i porazgovaraju o
svemu. I, ako je moguće, da pokušaju da nađu neko rješenje, koje će
biti na obostranu korist.

Nijedno od njih dvoje nije htjelo
razvod, ali su istovremeno bili i svjesni da je nemoguće živjeti takvim
životom. Bilo im je sve jasno, ali nisu nalazili riječi da to i iskažu.
Dugo su sjedili tako ćuteći jedno naspram drugog, razdirani iznutra
protivuriječnim osjećanjima i mislima, pitajući se neprestano, šta bi
bilo najbolje rješenje.

I odjednom muž poskoči:

- „Palo mi je nešto na pamet!“ – reče
sa neskrivenim zanosom u glasu. „Hajde da zasadimo jedno drvo u bašti i
to neka bude ‘Naše drvo‘!! Ako kroz sljedeća tri mjeseca drvo uvene –
razvešćemo se. Ali ako se primi i počne da raste i da se razvija –
nikada više nećemo sebi dozvoliti nijednu misao o razvodu. A za to
vrijeme, možemo da spavamo i u odvojenim sobama.“

„I šta misliš, jesi li ZA?“ – upita je nesigurno i uperi u nju pogled prepun očekivanja.

U prvi tren ženi se to učinilo kao
prilično čudna i suluda ideja – da im budućnost braka zavisi od
nekakvog drveta. Ali kad je pak malo razmislila o bezizlasnosti njihove
situacije – na kraju pristade.

Sljedećeg jutra otidoše zajedno do
obližnjeg rasadnika i kupiše jedno omanje drvo. Dođoše kući, izabraše
pogodno mjesto u bašti i međusobno se pomažući – zasadiše ga.

Prošlo je oko mjesec dana od toga dana.
Jedne noći sudariše se, u tami njihove bašte. U pogledima im se izprva
vidjelo čuđenje, da bi se zatim pretvorilo u radostan sjaj.

Oboje su u rukama imali po kantu vode.
Svake su noći išli da zaliju drvo…

Čajevi za svekrvu
Jednom davno, djevojka zvana Li –Li se udala i otisla da zivi kod svog supruga
i njegove majke. Za veoma kratko vrijeme Li-Li je shvatila da nikako nece uspjeti da se slozi sa
svojom svekrvom.

Njihovo ponasanje je bilo toliko razlicito, da se Li-Li jako ljutila zbog mnogih svekrvinih navika, na sto je svekrva pak odgovarala kritikom. Prolazili su dani, prolazile su sedmice…

Li-Li i njena svekrva nikako nisu prestajale da se raspravljaju i svadjaju. Medjutim, cinjenica da je Li-Li, shodno staroj kineskoj tradiciji, duzna pokoravati se svekrvi i ispunjavati njene prohtjeve, dodatno je otezavala situaciju. Zbog svih tih svadja i nesreca u kuci muz je jako patio.

Na kraju Li-Li vise nije imala snage da izdrzi losu narav i ponasanje svoje svekrve, pa je odlucila da sto prije nesto poduzme. Li-Li je otisla kod ocevog dobrog prijatelja, gospodina Huanga koji prodaje cajeve . Ispricala mu je o cijeloj situaciji i pitala da li bi on imao da joj proda neki otrov, kako bi ona mogla rijesiti problem. Gospodin Huang se malo zamislio i na kraju rekao: “Li-Li , pomoci cu ti da rijesis svoj problem, ali moras me dobro poslusati i ispuniti ono sto ti budem
rekao.” Li-Li rece : “Da, gospodine Huang , ucinit cu sta god mi kazete ” Gospodin Huang ode u straznju soBiću i vrati se nakon par minuta sa paketom cajeva.

Rekao je: “Mozes koristiti otrov koji brzo djeluje da bi se oslobodila svoje svekrve, medjutim, to moze izazvati sumnje kod ljudi. Zbog toga sam ti dao dosta caja koji ce polako trovati njen organizam. Svakog drugog dana pripremi ukusno jelo i stavi pomalo ovih trava u njen obrok. Ipak, moras paziti da neko ne posumnja na tebe kad ona umre, moras biti veoma oprezna i promjeniti
ponasanje prema njoj, budi ljubazna. Nemoj se svadjati, postuj ono sto kaze i odnosi se prema njoj kao da je kraljica”
Li-Li je bila jako sretna. Zahvalila je gospodinu Huangu i pozurila kuci da sto prije zapocne sa njenom zaverom ubistva svekrve. Prolazile su sedmice, prolazili su mjeseci... Li-Li je svaki drugi dan servirala specijalno zacinjeno jelo svojoj svekrvi. Sjecala se sta joj je gospodin Huang rekao kako da izbjegne sumnju u ljudi, tako da je kontrolisala svoju narav, bila je poslusna prema svojoj svekrvi i ophodila se prema njoj kao prema svojoj majci.
Nakon sest mjeseci cijela kucna atmosfera je bila izmjenjena.

Li-Li je naucila kako da kontrolise svoju narav toliko dobro da se cak nikad vise nije ljutila ili bila nervozna. Nije imala cak ni jedan razlog za to od svoje svekrve tokom posljednjih sest mjeseci. Svekrva je djelovala puno njeznije, pa se obostrano slaganje zaista primjecivalo.
Njeno ponasanje prema Li-Li se promijenilo, pocela je da voli svoju snahu kao svoju rodjenu kcerku. Bez prestanka je pricala svojoj rodbini i prijateljicama kako je Li-Li najbolja
snaha koju bi ikad pozeljela. Li-Li i njena svekrva su se sada mnogo bolje ophodile jedna prema drugoj, bas kao majka i kcerka.
Muz joj je bio jako sretan vidjevsi sta se dogadja u poslednje vrijeme. Jednoga dana, Li-Li je ponovo otisla kod gospodina Huanga i ponovo ga zamolila za pomoc : „Dragi gospodine Huang, molim vas pomozite mi da sprijecim otrov da ubije moju svekrvu! Ona je postala divna zena i volim je kao svoju majku. Ne zelim da umre od otrova koji sam joj davala!”

Gospodin Huang se nasmjesi i zavrti glavom „ Li-Li , nemoj nista brinuti . Nikada ti nisam dao nikakav otrov. Cajevi su bili puni vitamina da poboljsaju njeno zdravlje. Jedini otrov je bio otrov u tvojim mislima i ponasanju prema njoj, ali ni toga vise nema, jer je tvoja ljubav prema njoj sve izmijenila.”
Jeste li ikada razmisljali da onako kako tretirate sebe, tako ce vas tretirati i drugi?
U Kini kazu: Osoba koja voli druge je osoba koju i drugi vole.

Prelepi tekstovi i istiniti...