Djecije navike

Navika je izraziti oblik ponašanja koji se neprestano ponavlja", kaže dječji psiholog Tim Wysocki. Dječje iskazivanje ponašanja obično je lišeno svjesnosti o toj navici. Premda djeca mogu biti blaženo nesvjesna svojeg ponašanja, njihovi roditelji obično nisu te sreće.

Ako su slinave ruke i mali komadići noktiju na podu vaša svakodnevnica – niste sami. Jedna od najčešćih navika u djetinjstvu je grickanje noktiju. Neke studije pokazuju kako 40 posto djece između 5. i 18. godine grize nokte na rukama; povremeno dijete razvije i naviku grickanja noktiju s nožnih prstiju. Djevojčice i dječaci podjednako razvijaju tu naviku u ranijoj dobi, međutim kako odrastaju, dječaci su češći "grickači noktiju".

Ako vaše dijete vrti kosu, vjerojatno je riječ o djevojčici. Velika većina djece koja vrti, gladi ili povlači kosu su djevojčice. Ta se navika može pojaviti u ranom djetinjstvu i trajati do adolescentske dobi. U nekih djevojaka, navika se pojavljuje tek u adolescenciji.

Kopanje nosa čini se da je navika koja obično počinje u djetinjstvu, ali se vrlo često nastavi i u odrasloj dobi. U to nije teško povjerovati obzirom da je istraživanje iz 1995. godine pokazalo kako 91 posto odraslih redovito kopa nos.

Popularnost palca kao omiljenog prsta za sisanje može sugerirati da je ukusniji, od recimo, srednjeg prsta. No izbor palca obično je sasvim slučajan, a rezultira time što palac dolazi u kontakt s ustima kao posljedica nasumičnih pokreta koje dijete izvodi. Neka djeca sišu sve prste ili čak i cijelu šaku, umjesto palca. Većina "sisača palca" su mala djeca. Zapravo, prosječno 45 posto dvogodišnjaka sisa palac. Dobra je vijest da to čini samo 5 posto 11-godišnjaka.

Kada je Shirley Temple prijetila da će "držati dah dok ne poplavi" kako bi bilo po njenom, filmska publika se smijala. No kada dvogodišnje dijete pokuša istu stvar, to može biti zastrašujuće. To je uobičajeno ponašanje opasnije za roditelje nego za dijete. Zadržavanje daha može početi jako rano u djetinjstvu, već sa 6 mjeseci, i može se javljivati kod napete ili jako aktivne djece. U nekim slučajevima, dijete može držati dah dok ne padne u nesvijest. Rijetko, zadržavanje daha može pospješiti pojavu napadaja. Najčešće, se zadržavanje daha događa jednom tjedno, premda se kod neke djece to događa i nekoliko puta dnevno.



Dobra je vijest što većina navika nestane. One neke roditelje mogu izluđivati, dok su drugi puno tolerantniji. U dosta slučajeva, ako roditelji ignoriraju naviku, djeca će s tim ponašanjem u jednom trenutku prestati zato što više nemaju potrebu ili su to prerasla. Većina navika, zapravo, nestaje kada dijete dođe u školsku dob.

Sprečite dečije loše navike
Mnoga deca imaju loše navike koje mogu poprilično da uznemire, ali i da iznerviraju roditelje. Navodimo pet najčešćih loših navika koje su zastupljene kod dece:
-grickanje noktiju
-sisanje prsta
-uvrtanje kose
-čačkanje nosa
-zadržavanje daha
Ukoliko vaše dete radi nešto od navedenog, za početak pokušajte da se ne nervirate previše. U najvećem broju slučajeva, ovakve navike su samo deo određenih faza u odrastanju deteta i ne predstavljaju nikakav povod za paniku.
Šta je uopšte navika? Navika je obrazac ponašanja koji se ponavlja i osoba koja ima određenu naviku najčešće toga nije ni svesna. Mala deca su nesvesna ružnih navika koje imaju, zato roditelji imaju obavezu da detetu pomognu u rešavanju ovog problema.
Grickanje noktiju
Jedna od najčešćih dečjih navika je grickanje noktiju. Neka istraživanja pokazuju da od 30 do 60 odsto dece uzrasta od pet do deset godina voli da gricka svoje nokte. Ukoliko se na vreme ne zaustavi, ova loša navika prati dete i tokom školskog perioda. Tokom ranih godina života i dečaci i devojčice podjednako upražnjavaju ovu lošu naviku, ali kako odrastaju, dečaci su uporniji u grickanju noktiju i teže od toga odustaju od devojčica.
Uvrtanje kose
Ukoliko vaše dete voli da uvrće kosu, onda sigurno imate devojčicu. Većina dece koja vuku, uvrću ili stežu svoju kosu su ženskog pola. Ova navika se najčešće javlja u ranim godinama života i veliki broj dece koja vole da se na ovaj način igraju sa kosom, odustanu od te aktivnosti u ranom školskom periodu. Ona deca koja do tog perioda ne uspeju da se reše ove navike, jednostavno moraju poraditi na modifikaciji ponašanja, naravno uz pomoć roditelja.
Čačkanje nosa
Čačkanje nosa je navika koja se razvija u ranim godinama života i traje najduže od svih. Ukoliko vam je teško da u to poverujte, onda vam predstavljamo rezutate jednog istraživanja iz 1995. godine: skoro 91 odsto odraslih osoba čačkalo je redovno svoj nos, a čak 8 odsto ljudi izjavilo je da jede ono što iz nosa izvadi! Deci je nekada veoma zanimljivo da čačkaju nos, a ponekada to rade iz dosade. Kada imaju zapušen nos, deca pokušavaju da se oslobode neprijatnog osećaja čačkanjem nosa. Odbacivanje ove navike trebalo bi da se sprovodi istrajno i uporno.
Sisanje palca
Deca najčešće sisaju palac, a to se događa zbog programiranih pokreta koji su nastali u periodu kada su bila novorođenčad. Poznato je da bebe vole da stavljaju svoje prse u usta, a najviše palac. Neka deca sisaju i druge prste ili čak čitavu šaku! Sisanje palca pomaže detetu da se smiri. Međutim, ukoliko dete uzrasta od 4 do 6 godina svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima, tj., načinom na koji dete grize hranu, ili se radi o određenim psihološkim poteškoćama kroz koje prolazi.
Zadržavanje daha
Zadržavanje daha može predstavljati noćnu moru za roditelje. Međutim i ova navika se smatra uobičajenom za malu decu. Ona se uglavnom razvija između šestog i osamnaestog meseca života i najčešće traje do šeste ili sedme godine. Zadržavanje daha je refleksna radnja koja prethodi plaču usled manje povrede, nastupa besa, straha ili frustracije. U početku dete toliko plače da se zacrveni u licu. U opasnim slučajevima, dete može zadržati dah dovoljno dugo da dođe do gubljenja svesti. Ovakve situacije su više neprijatne za roditelje, nego što su opasne za decu.
Za roditelje je veoma važno da razmišljaju o tome kako se postavljaju u situacijama kada je dete veoma uplašeno ili histerično. Oni bi trebalo da postave jasne granice koje će deca naučiti da poštuju.
Kako se nositi sa lošim navikama dece?
Dobra vest je da većina dečijih loših navika vremenom nestane. Neki roditelji se zbog ovakvog ponašanja dece previše nerviraju, dok su drugi tolerantniji. U većini slučajeva, ukoliko roditelj ignoriše detetovu lošu naviku, ono će vremenom i samo odustati od nje, najčešće iz razloga jer ju je preraslo. Međutim, ukoliko mislite da morate da pomognete detetu da se reši neke loše navike, možete uraditi sledeće:
Smireno istaknite šta vam se ne dopada u detetovom ponašanju: Ovaj pristup se može koristiti kod dece stare do 3 godine i može pomoći detetu da postane svesno određene loše navike. Možete reći nešto kao: „Ne dopada mi se kada grizeš nokte, to ne izgleda lepo. Da li bi mogao/mogla da pokušaš da prestaneš to da radiš?”
Najvažnije je da sledeći put kada vidite dete da radi istu stvar, ne krenete sa kažnjavanjem i pridikama.
Uključite dete u proces odvikavanja od loše navike: Ukoliko vaše petogodišnje dete dođe kući uplakano zbog toga što su ga drugari ismevali zbog sisanja palca, morate razumeti da je to detetov poziv na pomoć, koju vi kao roditelj možete da mu pružite.
Jasno pokažite kakvo ponašanje očekujete od deteta: Kada vidite da vaše dete gricka nokte, umesto da mu kažete „nemoj da grickaš nokte”, probajte sa „hajde da zaposlimo ove prstiće”. Na taj način, odvućićete detetovu pažnju na nešto drugo, a to će mu poslužiti i kao podsetnik za drugi put kada bude grickao nokte. Uključite dete u neku kućnu aktivnost, poigrajte se neke igre sa prstićima, jednostavno pokušajte da ga odvratite na lep način od ružne navike.
Uvek pohvalite dete kada pokaže samokontrolu: Na primer, možete pomoći vašoj maloj devojčici da nalakira nokte, kao nagradu za to što ih više ne gricka. Ili, svaki put kada vaš mali dečak odustane od sisanja palca, možete ga nagraditi malim poklonom (simboličnim) i naravno pohvalom.