Kakva je majčinska ljubav?

Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota.
Kuhala je učenicima i učiteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi
je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram!
Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrčao.
Idućeg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali:
- Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!
Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane!
Kad sam došao kući, rekao sam joj:
- Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?

Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih
razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio
sam da ode iz naše kuće i da nemam više ništa s njom.
Zato sam učio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo.
Potom sam se oženio i kupio vlastitu kuću te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom.

A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela
godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela
na vratima, počela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno.
Derao sam se:
- Kako se usuđuješ dolaziti u moju kuću i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!
A majka je samo tiho rekla:
- O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu - I nestala mi je iz vida.

Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature.
Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom.
Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo
koje je prije smrti ostavila za mene.

'Najdraži sine!

Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kuću i
preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme
tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u
jednoj nesreći i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da
odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje.
Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene.

Volim te,
tvoja mama.'

Lepa priča i istinita,krenuše mi suze!!!

I ja se rasplakah...
Boze koliko potresno. A meni jos teze danas kad bi sve dala da mi dete bude zdravo a moram da je gledam kako se muci...

ovo sam vec negde procitala.
mislim da je svaki moj komentar suvisan.
reci cu par reci u svom stilu i odgovor na ovu temu dati kroz pesmicu:

Majcinska ljubav jaca je
od bilo koje sile,
snaznija od lokomotive,
dublja od svih okeana,
veca od svih voda sveta
toplija od leta.

Sa njom
se radjamo i umiremo
ona nas kroz ceo zivot
poput senke prati
stalno je sa nama,
a nikad nam ne dosadi.

Ona nas
i kad je hladno greje
poput sunca przi,
al nikad ne ispece
ona nam i tuznima
izmami osmeh na lice
i poput rose sto pada na travu
uspravno uvek glavu dize.

Za jubav majke,
prepreke nepostoje
ona obara sve rekorde
prolazi sve barikade
za nju pravila ne vaze,
iako sanjiva
ona samo drema
iz prikrajka svoje cedo ceka
i u srcu svome cuva jedan kutak
za svaki sacuvan sa njim trenutak.

Tuzno.....

uf kako sam se rasplakala i morala sam da zovem mamu samo da je cujem i sad mi se jos place. Ovo mi nije trebalo da procitam.

Zaista jako potresna prica.... Suze su mi same krenule.

potresna i nazalost nekad istinita, sto se tice onog da se neka deca stide svojih roditelja.
neko kad postane roditelj shvati da je gresio dok je bio mlad, dok neko ni tada, nego tek kad izgubi roditelja.

Ovo je tuzno jer je istinito.......

Jao Renata,prelepa pesma...opet mi krenule suze...

hvala scarlet!!!!!!!!!

Naleteh slucajno na ovaj tekst.....Evo razloga zasto zene placu:

Veka ::
I napokon, dao sam joj suzu da se isplače.To je samo njeno, na korišćenje
kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, lepota žene nije u odeći koju
nosi, u njenoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Lepota zene mora
se videti unjenim očima, jer to je ulaz u njeno srce - mesto gde
stanuje ljubav."

Veko ovo je prava istina....ah zene..................

E vala stvarno Veko si ga ubola svaka ti cast

Lepota zene mora
se videti unjenim očima, jer to je ulaz u njeno srce - mesto gde
stanuje ljubav."


a sta kada su mi oci crvene??kao sada
salim se malo, divno je sve.

.a stvarno, majcinsa ljubav je bezgranicna.
nema te stvari ni pojave sa kojom je mogu uporediti!!!

stvarno istina i divan tekst.
evo vec mi se place sto znaci da sam zena ,osecam,volim dakle postojim!!!!!!!!!

http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=27876

pogledajte sta je hrabrost,ljubav i zrtva jedne majke!!!!!!!!!!

Majčinska ljubav
Ona voli svoje dijete.

Život je drukčiji otkad je ono tu. Sve nedaće nestaju kada pogleda u njegove oči, u sretan osmijeh kada se mama pojavi, raširene ručice koje trče u zagrljaj. Ne postoji niti jedan osjećaj koji to može zamijeniti, ništa na svijetu nije važno i ničemu se ne raduje koliko njegovoj sreći.

Ona radosno svima priča o svojoj ljubavi. Pjeva o njoj. Pjeva o svom djetetu. Svi znaju što je prvo. Muž, roditelji, prijatelji... svima je objavila da je našla svoju sreću, svoj smisao postojanja. Ništa, apsolutno ništa ne postoji što bi moglo stati na put toj njenoj sreći. Svaki njegov osmijeh rastapa, svaka njegova suza boli.

Ona najbolje zna što usrećuje njeno dijete. I uvijek će to znati, zato jer ga osjeća u dubini duše, zato jer je to neobjašnjiva, neraskidiva povezanost između majke i djeteta koja nikada, nikada neće nestati. A njoj je dovoljan gugutavi smijeh da je usreći... i nikada joj ništa drugo neće trebati.

Ona će znati kako da ga usmjeri u životu. Posvetit će mu se, uložit će u njega svu ljubav, svo vrijeme ovoga svijeta. Neće dozvoliti da ga pokvari ovaj svijet, da sa njegovog lica spere taj anđeoski pogled. Njegova će ga mama čuvati. Od droge i alkohola. Od lošeg društva. Od razvratnih, bezosjećajnih djevojaka koje samo traže način da povrijede njeno čedo...

Znat će odrediti u koju školu treba ići. Svijet je okrutan i treba ići samo za novcem, u novcu nije sreća, ali bez novca nema sreće... usmjerit će ga u školu koja će ga pripremiti za vrhunske pozicije, a fakultet će sigurno završiti. I ako mu bude teško, učit će jer jednostavno neće imati srca da je razočara. Jer i on nju voli.

A kada dođe vrijeme, znat će ona odabrati i ženu za njega. Ne, neće on biti ni svjestan da ona odabire... stavit će mu to do znanja blagim protivljenjem njegovom izboru, ukazat će mu na sva lukavstva kojima se današnje djevojke koriste da bi manipulirale njenim djetetom, njenom najvećom ljubavi. Ako treba, malo će ga obmanuti... ponekad je potrebno i malo slagati. Sve za njegovo dobro. Jer... premlad je on, ne zna što je život.

Ona voli svoje dijete.

I mrzi one koji kažu da to nije istina, da je bolesno zaljubljena u vlastitog sina.

Kako oni mogu znati?

Ovu beskrajnu ljubav nitko ne može razumijeti.

Moje novorođenče – bez ušiju


Priređeno usmeno predanje


“Mogu li vidjeti svoju bebu?”, upitala je sretna mati. Kada je zamotak s bebom predat u ruke matere, ona otkri deku. Zapanji se. Doktor je skrenuo pogled ka prozoru. Dijete nije imalo ušiju.
Vremenom, uvidjelo se da dijete nema ama baš nikakvih problema sa sluhom. Jedino je izgled otkrivao nedostatak.
Kada je dijete jednoga dana dotrčalo kući iz škole, svo uplakano, uzdahnula je. Znala je da će njegov život biti satkan od djelića slomljenoga srca. “Jedan momak, veliki, nazvao me je nakazom!”
Odrastalo je polahko. Zaista, posta nevjerovatno zgodno. Razvilo je urođeni talenat za književnost. “Možeš se normalno družiti s drugom mladeži”, ohrabrivala bi majka toplinom srca.
Otac je konstantno održavao kontakte s različitim doktorima: “Zar se ništa ne može uraditi?!” Doktor odgovori: “Pa, ako bi se našao par izvanjskoga dijela ušiju, mogao bih ih zašiti.” Tako poče potraga za donatorom ušiju.
Prošle su dvije godine. Tada: “Ideš u bolnicu. Mati i ja nađosmo osobu koja će ti podariti izvanjski dio ušiju. Ali se ne može saznati ko je ta osoba”, reče otac.
Operacija bijaše uspješna. Problemi djeteta rođenoga bez ušiju postaše stvar prošlosti – talenat se pretvorio u genijalnost, simpatije školskih kolega pretvoriše se u oduševljenost, dobar napredak u obrazovanju posta nizom školskih uspjeha. Kasnije je došlo vjenčanje i zaposlenje u diplomatiji.
Dijete je konstantno govorilo ocu: “Ali, moram saznati ko je donator. Gle šta sve uspjeh. Moram se toj osobi zahvaliti!” Otac bi uvijek odgovarao: “To nije izvodljivo. Znaš da je jedan od dogovora bio da se ime darovatelja nikada ne sazna.”
Godine uspješno skrivaše tajnu. Ali dođe i taj dan ... možda jedan od najtegobnijih za dijete. Stajao je s ocem iza majke. Otac polahko priđe i nježno skloni dugu, smeđu, kosu s majčinoga lica, i otkri ... majka nije imala ušiju!
Očeve riječi koje izgovori tada, lekcija su svima nama: “Majka reče da joj je drago što se nikada nije ošišala”, šapnu, “i niko majku ne smatraše manje ljepom, zar ne?”