Odbijanje hrane
+13
Ivana_Sa
Emi
tanasija
Lidija
Veka
milenica_89
ZZ
Cvrki
maja
Bojana
Endzi
Mildan
Dy
17 posters
Strana 3 od 3
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Odbijanje hrane
First topic message reminder :
Roditelji čija djeca imaju sjajan apetit nisu niti svjesni kakvih su muka pošteđeni. Vrlo je zanimljivo kako se nešto što je sasvim prirodno i što se kod zdrave djece odvija sasvim spontano može postati predmetom teških problema u njezi male djece. Pokušat ću (pedijatar)navesti nekoliko tipičnih situacija i rasvijetliti mehanizme koji uzrokuju odbijanje hrane.
Prije svega najčešće se susreće neprimjereni kriterij koliko dijete treba pojesti u jednom danu. Drugi, najčešće krivo procijenjeni parametar po kojem bi dijete trebalo jesti je stanje njegove uhranjenosti, pa često normalno uhranjena djeca budu proglašena premršavima i počinje forsirano hranjenje. Forsirano hranjenje - kao uglađeni izraz za nasilje, za traumatiziranje djece. Roditelji u kojima postoji trag takvog nasilja u vlastitom djetinjstvu najčešće ne forsiraju hranjenje svoje djece. Količina hrane koju dijete uzima povremeno može značajno varirati; postoje razdoblja kada se jednostavno pitate od čega to dijete živi. Iz mog iskustva odgovor najčešće glasi – od neizmjernih količina sokova i čajeva koje piju između obroka. Time održavaju razinu šećera u krvi a znamo da se tek padom njegove razine javlja osjećaj gladi. U vrijeme redovitih obroka djeca tipično biraju što će jesti – jedu samo ono što vole, a sve ostalo odbijaju i bacaju roditelje u očaj. Tipično je da su ova djeca dobro uhranjena jer kroz dan unose dovoljne količine kalorija (šećer u napicima). Logična reakcija roditelja je strah da će dijete oboljeti zbog gladi. Postaju spremni na bilo kakve kompromise – nudi se više vrsta jela za svaki obrok ne bi li dijete možda prihvatilo koje od njih, hranjenje postaje glavna tema u kući, za djetetom se nosi tanjur i žlica... Jedna za mamu... Sada jedna za tatu.... Sada ide avion i nosi papicu: aaaaaa.....mmmm...
U osnovi se događa ista stvar kao i kod problema s pražnjenjem crijeva. Hranjenje je popraćeno cijelim nizom "ukrasa", i ukrasi sami po sebi postaju razlogom da se njima dijete i bavi, a ne da jede. Osim toga, ako dijete ne jede, onda biva nagrađeno pažnjom i ugodom okoline. Kasnije možda i neugodom, ali to postaje svejedno; važan je osjećaj da postoji prekidač koji dijete dovodi u centar zbivanja i koji mu daje roditeljsku pažnju.
I ovdje su djeca podcijenjena – ne postoji vjera da su sami sposobni preuzeti brigu da uzmu hranu koja im je dostupna ako su gladna. Sumnja se u elementarnu funkciju djeteta. Iznimno rijetko se susreću djeca koja nemaju osjećaj gladi. To su djeca koja moraju naučiti uzimati hranu iako nemaju osjećaja gladi. Inače počinju gubiti na težini. Već u dobi od 6 mjeseci se djeca mogu naučiti da preuzmu odgovornost da uzmu hranu iako nisu gladna. Prema tome zdrava djeca neupitno i suvereno vladaju time.
Relativno je jednostavan način kako pomoći roditeljima (primarno) i djeci. Prije svega treba isključiti uzimanje slatkih napitaka između obroka. Hranu treba ponuditi za stolom i po mogućnosti u društvu "dobrih jelaca". Nakon što dijete pokaže da ne želi jesti može ga se još jednom ponuditi a ako kaže ne tanjur treba maknuti, a dijete otpraviti od stola. Sve navedeno treba činiti odlučno i bez iskazanih emocija. Time je poslana poruka: odlučio si da nećeš jesti, onda ćeš biti i odgovoran ako budeš gladan. Nitko te neće moliti da ne budeš gladan; nitko neće niti brinuti za tebe ako budeš gladan do idućeg obroka. Time smo izmaknuli mogućnost uporabe hranjenja kao sredstva za "nagodbe"; iskopčali smo prekidač roditeljske pažnje.
I na kraju, jedan dio djece dosta dugo nakon navršene godine dana života ide na spavanje s bočicom. Uspavljivanje bočicom u dobi nakon godine dana nosi nekoliko opasnosti. Prije svega predstavlja način zadovoljavanja emocionalnih potreba (umirivanje) na način koji je primjeren dojenačkoj dobi; potom postavlja hranu u funkciju zadovoljavanja emocionalnih potreba, što se kasnije može pokazati pogubnim u nastanku pretilosti. I konačno, hrana stvara naslage na zubima koje pogoduju rastu bakterija i uništavanju zubne cakline. Stoga, nakon navršene godine života, preporučam da se hranjenje u cijelosti i sasvim jasno razdvoji od spavanja. Nakon večere slijedi pranje zuba i odlazak na spavanje.
Roditelji čija djeca imaju sjajan apetit nisu niti svjesni kakvih su muka pošteđeni. Vrlo je zanimljivo kako se nešto što je sasvim prirodno i što se kod zdrave djece odvija sasvim spontano može postati predmetom teških problema u njezi male djece. Pokušat ću (pedijatar)navesti nekoliko tipičnih situacija i rasvijetliti mehanizme koji uzrokuju odbijanje hrane.
Prije svega najčešće se susreće neprimjereni kriterij koliko dijete treba pojesti u jednom danu. Drugi, najčešće krivo procijenjeni parametar po kojem bi dijete trebalo jesti je stanje njegove uhranjenosti, pa često normalno uhranjena djeca budu proglašena premršavima i počinje forsirano hranjenje. Forsirano hranjenje - kao uglađeni izraz za nasilje, za traumatiziranje djece. Roditelji u kojima postoji trag takvog nasilja u vlastitom djetinjstvu najčešće ne forsiraju hranjenje svoje djece. Količina hrane koju dijete uzima povremeno može značajno varirati; postoje razdoblja kada se jednostavno pitate od čega to dijete živi. Iz mog iskustva odgovor najčešće glasi – od neizmjernih količina sokova i čajeva koje piju između obroka. Time održavaju razinu šećera u krvi a znamo da se tek padom njegove razine javlja osjećaj gladi. U vrijeme redovitih obroka djeca tipično biraju što će jesti – jedu samo ono što vole, a sve ostalo odbijaju i bacaju roditelje u očaj. Tipično je da su ova djeca dobro uhranjena jer kroz dan unose dovoljne količine kalorija (šećer u napicima). Logična reakcija roditelja je strah da će dijete oboljeti zbog gladi. Postaju spremni na bilo kakve kompromise – nudi se više vrsta jela za svaki obrok ne bi li dijete možda prihvatilo koje od njih, hranjenje postaje glavna tema u kući, za djetetom se nosi tanjur i žlica... Jedna za mamu... Sada jedna za tatu.... Sada ide avion i nosi papicu: aaaaaa.....mmmm...
U osnovi se događa ista stvar kao i kod problema s pražnjenjem crijeva. Hranjenje je popraćeno cijelim nizom "ukrasa", i ukrasi sami po sebi postaju razlogom da se njima dijete i bavi, a ne da jede. Osim toga, ako dijete ne jede, onda biva nagrađeno pažnjom i ugodom okoline. Kasnije možda i neugodom, ali to postaje svejedno; važan je osjećaj da postoji prekidač koji dijete dovodi u centar zbivanja i koji mu daje roditeljsku pažnju.
I ovdje su djeca podcijenjena – ne postoji vjera da su sami sposobni preuzeti brigu da uzmu hranu koja im je dostupna ako su gladna. Sumnja se u elementarnu funkciju djeteta. Iznimno rijetko se susreću djeca koja nemaju osjećaj gladi. To su djeca koja moraju naučiti uzimati hranu iako nemaju osjećaja gladi. Inače počinju gubiti na težini. Već u dobi od 6 mjeseci se djeca mogu naučiti da preuzmu odgovornost da uzmu hranu iako nisu gladna. Prema tome zdrava djeca neupitno i suvereno vladaju time.
Relativno je jednostavan način kako pomoći roditeljima (primarno) i djeci. Prije svega treba isključiti uzimanje slatkih napitaka između obroka. Hranu treba ponuditi za stolom i po mogućnosti u društvu "dobrih jelaca". Nakon što dijete pokaže da ne želi jesti može ga se još jednom ponuditi a ako kaže ne tanjur treba maknuti, a dijete otpraviti od stola. Sve navedeno treba činiti odlučno i bez iskazanih emocija. Time je poslana poruka: odlučio si da nećeš jesti, onda ćeš biti i odgovoran ako budeš gladan. Nitko te neće moliti da ne budeš gladan; nitko neće niti brinuti za tebe ako budeš gladan do idućeg obroka. Time smo izmaknuli mogućnost uporabe hranjenja kao sredstva za "nagodbe"; iskopčali smo prekidač roditeljske pažnje.
I na kraju, jedan dio djece dosta dugo nakon navršene godine dana života ide na spavanje s bočicom. Uspavljivanje bočicom u dobi nakon godine dana nosi nekoliko opasnosti. Prije svega predstavlja način zadovoljavanja emocionalnih potreba (umirivanje) na način koji je primjeren dojenačkoj dobi; potom postavlja hranu u funkciju zadovoljavanja emocionalnih potreba, što se kasnije može pokazati pogubnim u nastanku pretilosti. I konačno, hrana stvara naslage na zubima koje pogoduju rastu bakterija i uništavanju zubne cakline. Stoga, nakon navršene godine života, preporučam da se hranjenje u cijelosti i sasvim jasno razdvoji od spavanja. Nakon večere slijedi pranje zuba i odlazak na spavanje.
Dy- Počasni član
- Broj poruka : 2628
Godina : 46
Lokacija : bl
Hobi : jedem pitu!
Datum upisa : 21.10.2007
Re: Odbijanje hrane
Cvrki ::I mi imamo problema sa jelom, zadovoljna sam ako pojede dva zalogaja ručka u vrtiću i dva kući. Obično prvo kaže (za sve je tako) ovo neću a onda ja počnem s nagovaranjem da uzme bar jedan zalogaj. Sara nesvesno jede, a ako viknem na nju i nateram je da to nešto pojede ona počne da se gadi i hoće da povrati-što se ponekad i desi. Daklem izigravam budalu, oduševim se tipa "ijao evo je krava na prozoru" i ona zine odmah i to pojede. Kad ništa ne pomaže idemo napolje s tanjirom kod naših triju mačaka i jednog zeca pa tamo lepo jedemo hraneći i mačke i zeca i Saru. Ne pitajte me ništa...Dokle će tako-ne znam. Isprobavanoj e i ono, neka tražiće ona sama i nema sok nema grickalice i čokladice...
citam redom sta su mame pisale, pa mi smo najslicniji vama, nina ima faze da jede lepo pa ima dana kada ustane ujutru, pogotovu vikendom kada sam ja kod kuce, i cim pomenem dorucak ona pocinje da place, a kada krene sa jelom gadjenje i nagon da povraca....posle ruca ok....i vecera isto tako, ali sve uz neke misice.....ne ide u vrtic....bas se nerviram i ziva se pojedoh....do kada je sara tako jela kako si ovde pisala, vidim da je sada velika devojka....pozzzzzzzzzzzzz
gagam- Stalni član
- Broj poruka : 142
Godina : 45
Lokacija : Kragujevac
Hobi : Smej se, smej, uvek se smej!!!
Datum upisa : 01.05.2010
Strana 3 od 3 • 1, 2, 3
Strana 3 od 3
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu